top of page
Search
  • civicaction381

Pol Elijar – SEĆANjE NA ŠETNjU SA ANDRE BRETONOM


Video sam najboljeg prijatelja

Kako dubi ulicama grada

Svim ulicama i gradom jedne večeri

Dugačak tunel svoje tuge


On je nudio

Ženama

Ružu jednu odabranu

Ružu nad ružama

Sličnu pijanstvu žeđ nezasićena


Molio ih je smerno

Da prime

Taj mali nezaboravak

Ružu blistavu i smešnu

U ruci koja misli

Ruci rascvetanoj


• Prevod Dimitrije Dedinac


(1985)


--------


Pol Elijar rođen je u Sent Denisu kraj Pariza, 14. decembra 1895. godine. Bio je francuski pesnik.


U Prvom svetskom ratu je bio vojnik i objavio plaketu protivratnih stihova "Dužnost i nemir". Posle rata istakao se u pokretu nadrealista. Za vreme Građanskog rata u Španiji aktivno je pomagao antifašističke snage, a za vreme nemačke okupacije Francuske najznačajniji je pesnik pokreta otpora. Peva o ljubavi i lepoti, bratstvu među ljudima, a iznad svega uznosi slobodu. Napisao je uvodnu pesmu za francusko izdanje "Jame" od Ivana Gorana Kovačića.

Pol Elijar je bio u braku sa Helenom Dmitrijevnom Đakonov, ćerkom moskovskog službenika, poznatijom kao Gala, od 1917. do 1932.godine, iako je do istinskog razdvajanja došlo iznenada, 1929. godine, prilikom susreta Gale i Salvadora Dalija u Kadakesu. Luis Bunjuel, koji je prisustvovao tom susretu, priča u “Poslednjem uzdahu”, da je video Dalija kako trči, uzbuđen, govoreći : “Stigla je jedna neobična žena!” U Elijarovim pismima Gali nalazimo samo eho ovog susreta i ponekad gorčinu, ali su ta pisma pre svega bila puna ljubavi koja je bila jača od razdvajanja i puna brige za Galinu sreću. Ta sreća je važnija od svega. Elijar to govori, ponavlja, kao da je želeo da najpre sam sebe uveri u to. A ta je sreća, očigledno bila neodvojiva od Dalija. Pol Elijar je pisao Gali pisma sa svojih putovanja dok je skupljao umetnička dela kako bi ih prodavao kolekcionarima, i to između 1924. godine (dvanaest godina nakon njihovog prvog susreta, sedam godina nakon venčanja, kada je započela nadrealistička bitka) i 1948. godine (četiri godine pre Elijarove smrti). Pisma je pronašla njihova kćer Sesil posle majčine smrti 1982. godine. Gala je čuvala ta pisma preko 30 godina.


Umro je 18. novembra 1952. godine.

11 views0 comments
Post: Blog2_Post
bottom of page