(Iz poeme Čovjek)
Pjesnik sam. Učite djecu: „Sunce se
rađa nad koviljem.“ S ljubavne postelje,
iza njegovih vlasi – glava ljubljene.
Očima izbacila strijelu k suncu
Skloni taj osmjeh slađan!
Srce stremi k pucnju,
a grlo britvu sanja.
U mutnom snu demon sami –
raste tuga nova.
Ide za mnom,
u vodu mami,
vodi na rub krova.
Snijeg okolo,
i snijeg pun jada.
Izgubi će mu se trag.
I on pada –
na led!
pada
premrzli smaragd.
Drhti duša.
U ledu je ona,
i neće iz njega izići!
Tako ću i ja,
omađijan,
obalom Neve ići.
Korak –
na mjestu bdim.
Mrdnem se –
prostor ne hvatam
Pred sobom kuću vidim.
A iza ledenog prozora –
zora trbuljata.¹
•S ruskog preveo Božo Bulatović
Preuzeto sa vebsajta Poezija suštine